komunisticka_partija_hrvatske

Kasno je....

Ne znam što me tjera da pišem u ovaj kasni sat,
gdje zora, samo što nije nikla...
Šećem gradom i gledam blijeda gradska svijetla,
sve je tako tiho, čak ni auta nema, nema ni ptica, nema života
Oh, kako sam sam, mislim si!
a taj život usamljenosti tako je primamljiv i gorak i nimalo jednostavan.

U kasne noćne sate više nema ruke koja me dodiruje u snu,
nepoznato mi je sve!
Gdje je kraj mojim borbama, moja borba s umom,
s tim tako složenim dijelom čovjeka, tako jedinstvenim
ne nadzire se kraj.

Ugasit ću otrov i skolopiti oči.
Utont ću u stvarnost!
Ovaj svijet je privid,
svakim danom ga sve više anticipiram
i ne vidim smisao
A ljudi, ljudi su roboti koji jure za lažnim idealima
oni ne sanjaju i ne mogu razumijeti!

Zato je moja java, san.......

TOGA 14. FEBRUARA UPUTI BOG ČOVJEKA S DVIJE BOJE.
JEDNA BIJAŠE CRNA, A DRUGA CRVENA.
PREMDA ON UHVATI CRVENU, CRNA MU BIJAŠE LIJEPŠA, PRIMAMLJIVIJA, PRIVLAČNIJA....
ON TOGA DANA....
BI SRIJEDA!
STADE ISČITAVAT TEKST PREM MALOM MASOM.
OČI MU BI PLAVE, LICE BIJELO PUNO BOLA, A USNE MU VAPUĆI
ZA SREĆOM DRHTAŠE... KAŽU!

TAKO BOG HTJEDOH!
A ONI KOJI SE SMIJAŠE TOME, SHVATIŠE NA POSLJEDNJEM SUDU
DA JE ČOVJEK SAMO ČOVJEK...
USNAMA DOHVATIVŠI SUDBINU
DOĐOŠE DO JEDNE SPOZNAJE!
KOJA BI BOLNA ZA NJIH I ZA SVE LJUDE...
NJIHOV APEIRON ODLETIŠE, A TIJELA IM OSTADOŠE PRAZNA!
SAMI SKELETON I NJIHOVA LJEPOTA!


OD MENE!
HVALA VAM!

Teško je bilo što na kraju reći.... Možda je ipak stvarno gotovo!
Hm...
Možda je sretnem u nekom drugom životu, možda ne možda se još oženim zanju, a zaboravit ju neću nikada. Ne bi bio ljudsko biće tada.
Imam 19 godina i shvaćam polako što me okružuje...
A dobro su Sejo i Nele rekli što manje djete zna, to je manje nestran..





Dobro dvorište

Moje dobro dvorište, evo mene kraj tebe
Kao dijete poslije bajke, k'o u zagrljaju majke
Ljubavi najvrelije, miris kose njene
Sve je bilo tu u mom dvorištu

Da ti kažem da te trebam, da ti kažem da se ne dam
Da mi vratiš one dane i da prošlost plane
Kad sam vjerov'o u čuda i kad sam im'o muda
Da idem do kraja...

Al' ja sam htio nešto veće, vijenac slave, komad sreće
Da mnogo toga čeka me s druge strane ulice
Al' život proda dobar lažnjak, kasno shvatiš da je kvarnjak
Da džaba čekaš povratnu u igri gdje svi padaju

Jer tu sve nestaje i tu sve prestaje
Sve teške riječi, sve politike
I kada prođe sve, evo mene kraj tebe
I sve bi dao za jednu tekmu na male
Moje dobro, dobro dvorište

Moji dobri drugovi, svi đurđenovački duhovi
U jutrima od sjete, duž cijele planete
Mislili smo svuda stići, a nismo trebali ni ići
Jer sve je vazda bilo tu, u našem dobrom dvorištu

Tu sve nestaje i tu sve prestaje
Sve teške riječi, sve politike
I kada prođe sve, evo mene kraj tebe
I sve bi dao za jednu tekmu na male
Moje dobro, dobro dvorište

Moje dobro dvorište, evo mene kraj tebe
Da mi vratiš one dane i da prošlost plane
Kad sam vjerov'o u čuda i kad sam im'o muda
Da idem do kraja...

novi žIVOT

NE ZNAM ŠTO ME NATJERAŠE DA PIŠEM POST, ALI ŽELIM
REĆI NEKIM LJUDIMA DA JEDNOSTAVNO ODU IZ MOG ŽIVOTA,
AKO IH NEMOGU ZAMOLITI ONDA NEK ODJEBU U TROSKOKU!! (I DA KRISTINA TKO TE TJERAO DA PIŠEŠ NA MOJ BLOG, AKO MISLIŠ DA SAM TEBI SVIRAO, EVO NISAM JA SAM TELEFONIRAO I ŠEKI JE REKAO DA SVIRNEM NISAM NI ZNAO KOM SVIRAM ZATO... PA PA)
FALA

DA, DA, MLADI LJUDI OKO NAS, A TOGA NISMO NI SVJESNI!!!!
KRENIO SAM U NOV ŽIVOT. I TO JOŠ PRIJE GODINU DANA KADA
SAM OSIJETIO DA ME MOJA BIVŠA PREVRILA (IL SA ŽIGIĆEM ILI
KAJIĆEM (MISLIM DA JE BIO ŽIGIĆ I DA BAJ D VEJ NEZAMJERAM MU MUŠKO JE)).
ŠUTIO SAM KAO INAČE
I OSTAO PAPAK DO KRAJA KAO INAČE.:
POSTAO SAM DRUGI ČOVJEK. TUŽAN, ALI BEZOSIJEĆAJAN,
BEZVJERE ALI ZNAO SAM DA POSTOJI NADA...

ALI OVAJ NOVI ŽIVOT JE PUN SMIJEHA
I SLOBODE I U SVIJET LJUBAVI ME MISLI VODE!
A ONDA JE DOŠLA ONA. NE ZNAM JEL IZ SNOVA
JEL IZ NEKAKVE MAŠTE, NEGDJE IZ PODVJESTI SAM JE IZVUKAO...
ISPUNILA ME JE... VRATILA U ŽIVOT I PITAM SE JESAM LI TO ZASLUŽIO,
NEGDJE OKO 10.4.2006. NE ZNAM DATUM, U ŠKOLI JE BILA NEKAKVA FEŠTA...
NE SJEĆAM SE...
ALI SE SJEĆAM DA JE NA SEBI IMALA PIĐAMU I DA MALOG MAJMUNA... I ZNATE
TAJ MAJMUN JOJ JE JAKO LIJEPO PRISTAJAO.. KAO DA DRŽI BEBU...
NEKAKO SAM ZNAO DA MORAMAM NEŠTO NAPRAVITI... NAPRAVIO
SAM NAJBOLJU STVAR U ZADNJE ČETIRI GODINE ONAKO ''PRAVO MUŠKI''
SAM JU PITAO ZA BROJ I DOBIO SAM GA.... MALI LEMUR..
I SAD SKORO TRI MJESECA ĆE BITI 30.7. NEĆU BITI S NJOM I TO MI MALO SMETA..
ALI SAM JOJ POĆEO VJEROVATI!! BOJIM SE ALI....


MALA NEDAJ DA NAM LJUBAV BUDE NAVIKA...
NE ZNAM DA LI ZNATE, ALI JA SAM SE PONOVNO ZALJUBIO..
U JEDNU MALU VEDRANU.....
LEMURE VIDIŠ TI I PREVIŠE BOJIM SE JA!!!!
PUSA!!
VOLIM TE!!
ZABLUDA

DA VJEROVATNO IMA GRAMATIČKIH GREŠAKA JEBI GA NEPISMEN SAM

prije nego sklopim oči da zapišem...

gol sam i gledam svoje tijelo.
Svoje mlado tijelo koje se troši.
Svakim danom stari,
koliko sam se samo potrošio?
svi čekaju samo taj vrhunac,
i kad ga doživiš
prazan si.....
Prazan kao zrak.

Tu nema osjećaja, tu nema smijeha i radosti,
ovo nema smisla,
govorim si.....

a sada kada sam napokon sam,
to što sam toliko želio i priželjkivao.
Nema nikoga tu pored mene,
ha, da li to želim?
to me boli jako,
je li to laž ili kriva istina?
Pitam se.....


Hvala!!!

sfdrgdsgfsdfdsafsdfdsdfsdafsafasf